sport(!), kultura(...) & razonoda(?)
priča o ugljeviku. onom prvom.
ovu smo prvu zgradu
zvali škola, a igralište ispod nje malo. na drugoj slici je direkcija. i ona
je poslije bila škola. preko puta nje bilo je veliko igralište. ovo ispred je
ćiro. on je prvi nestao, pa veliko, pa škola i malo. direkcija i sad stoji, i
prenosimo je - kamen po kamen u ugljevik. ovaj drugi.
ako je vjerovati istoričarima, ugljevik se prvi put pominje u popisu 1533.
godine, skupa sa teočakom, korenitom, krćinom, trnovom i lukovom (ovo
posljednje troje je sad sve trnova). doduše, arheološka nalazišta ukazuju da
je sve to postojalo i ranije.
pouzdano se zna za utvrđenja u teočaku i jablan-gradu: u srednjem
vijeku, držali su ih srbi, pa bosanci, pa redom mađari, turci, austrijanci
& jugosloveni. jablan-grad sad drže srbi, a teočak bošnjaci. dakle, remi.
suhoparne istorijske činjenice valja povremeno potkrijepiti i anegdotom: kad su
turci otimali jablan-grad od mađara (duel na neutralnom terenu, oboma je mz /međunarodna
zajednica/ izrekla zabranu igranja na svom terenu zbog divljanja) ovi drugi su
ga napustili sa konjima potkovanim naopačke, pa su se napadači jedva odlučili
ući u zidine, misleći da su mađari u mini prelaznom roku isposlovali neko
pojačanje...
uslijed pomenutog divljanja, što domaćih, što gostiju, nijedna građevina iz
tog perioda nije dočekala penziju - najstarija je crkva u gornjem zabrđu
(1913). toliko o praistoriji, za daljnji naučni rad pogledajte monografiju 'sto
godina rudnika ugljevik'.
uporedo sa razvojem rudnika, povećavao se broj rudara, pa onda i rudarskih kuća. tako je nastao i ugljevik, kakav i danas ... ne postoji. kopajući ugalj, potkopali smo i svoje kuće. nove smo napravili par kilometara niže - epizoda 'brđaci postaju ravničari'.